1 Slavit ću te, Gospodaru, Kralju, i hvalit ću te, Bože, Spasitelju moj. Zahvaljujem imenu tvojem, 2 jer ti si bio zaštitnik i pomoćnik moj i spasio si tijelo moje od propasti, od zamke prijevarna jezika, od usana što laži kuju i pred onima što su okolo mene bio si zaštitnik i pomoćnik moj. 3 Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh, 4 od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio, 5 iz duboke utrobe Podzemlja, od nečista jezika i lažljive riječi, 6 od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja. 7 Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud. 8 Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još odiskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih. 9 Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti, 10 zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: “Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih. - Slavit ću ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati.” 11 I bi molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloće. 12 I stoga ću te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje. 13 Kad još bijah mladić, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za mudrost u molitvama. 14 Pred vratima Svetišta za nju sam molio i do posljednjeg ću dana tragati za njom. 15 Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga je moja kročila pravim putem i tražio sam mudrost od svoje mladosti. 16 Prignuvši malo uho, naučih je i stekoh mnogu pouku. 17 Po njoj uznapredovah i slavu ću dati onomu koji me podari mudrošću. 18 Jer odlučih u djelo je provesti, žarko za dobrom tragah i neću se stidjeti. 19 Duša se moja za nju borila, pomno sam se držao Zakona. Pružao sam ruke prema nebu i oplakivao što je ne poznam. 20 Usmjerih svoju dušu prema njoj i nađoh je u čistoći. Od početka joj posvetih svoje srce, i neću nikad biti napušten. 21 I utroba mi uzdrhta od čežnje za njom, i stoga stekoh valjano blago. 22 Za plaću mi je Gospod jezik podario: njime ću ga slaviti. 23 Priđite k meni, vi nepoučeni, u mojoj školi sjedite. 24 Zašto da u tom oskudijevate, i da vam duše toliko žeđaju? 25 Otvorih svoja usta i rekoh: “Kupujte je bez novaca, 26 podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam duše prihvate pouku. Tko je traži - blizu mu je, i čovjek odan nalazi je. 27 Pogledajte očima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja stekao. 28 Kupujte pouku velikom svotom novca, njome ćete steći mnogo zlata. 29 Nek' se duša vaša raduje u milosrđu Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga. 30 Učinite djelo svoje prije određena vremena: u svoje vrijeme dat će vam on vašu plaću.” Mudrost Isusa, sina Sirahova.