1 Rijeèi propovjednika sina Davidova cara u Jerusalimu. 2 Taština nad taštinama, veli propovjednik, taština nad taštinama, sve je taština. 3 Kaka je korist èovjeku od svega truda njegova, kojim se trudi pod suncem? 4 Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek. 5 Sunce izlazi i zalazi, i opet hiti na mjesto svoje odakle izlazi. 6 Vjetar ide na jug i obræe se na sjever: ide jednako obræuæi se, i u obrtanju svom vraæa se. 7 Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraæaju da opet teku. 8 Sve je muèno, da èovjek ne može iskazati; oko se ne može nagledati, niti se uho može naslušati. 9 Što je bilo to æe biti, što se èinilo to æe se èiniti, i nema ništa novo pod suncem. 10 Ima li što za što bi ko rekao: vidi, to je novo? Veæ je bilo za vijekova koji su bili prije nas. 11 Ne pominje se što je prije bilo; ni ono što æe poslije biti neæe se pominjati u onijeh koji æe poslije nastati. 12 Ja propovjednik bijah car nad Izrailjem u Jerusalimu; 13 I upravih srce svoje da tražim i razberem mudrošæu sve što biva pod nebom; taj muèni posao dade Bog sinovima ljudskim da se muèe oko njega. 14 Vidjeh sve što biva pod suncem, i gle, sve je taština i muka duhu. 15 Što je krivo ne može se ispraviti, i nedostaci ne mogu se izbrojiti. 16 Ja rekoh u srcu svom govoreæi: evo, ja postah velik, i pretekoh mudrošæu sve koji biše prije mene u Jerusalimu, i srce moje vidje mnogo mudrosti i znanja. 17 I upravih srce svoje da poznam mudrost i da poznam bezumlje i ludost; pa doznah da je i to muka duhu. 18 Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umnožava znanje, umnožava muku.